Privatno

PORODICA

"Najveća podrška bez koje ne bih bila ovo što jesam. To je najveća sreća i najveće bogatsvo koje imam. Što je najbitnije, nikada se nisu mešali u moje odluke, od škole preko sporta pa do svega ostalog. Maksimalno su me podržavali, smatrali su da sam dovoljno zrela da sama u odredjenim periodima života donosim odluke i na tome sam im neizmerno zahvalna. Znam da je to prava retkost. Roditelji su se bavili sportom, ali ništa profesionalno. Tata Zoran je trenirao karate, mama Radmila rukomet, ali sve na amaterskom nivou. Brat Miran je najduže bio u borilačkim veštinama, ali se nije nigde zadržao. Danas osim mene, nema dodirnih tačaka sa sportom. Moja familija je sada proširena najbitnijim članom, bratanicom Ivom koja mi ulepšava svaki dan."

TIK-TAK-TIK-TAK

"Pred polazak u školu, psiholog je rekao roditeljima da sam kao sat. Da nikada ne stajem i da neće imati problema sa mnom (ne znam da li je to istina). Takodje je rekao da mi nikada ne treba vredjati ličnost. Dosta sam osetljiva jer sam osoba kod koje se sve rešava pričom i razgovorom. Smatram da ja poštujem druge, nikada ne vredjam, i očekujem da se drugi tako ophode sa mnom."

O SEBI U PET REČI

"Poštena, borac, strpljiva, tvrdoglava(nekada) i perfekcionista."

DETINJSTVO

-"Najlepši period u životu je osnovna škola. Bila sam djak generacije u svojoj osnovnoj školi "Filip Filipović". Sa prijateljima iz tog perioda se i danas družim."

PRINC

"Imala sam psa koji mi je ulepšavao detinjstvo. Nemački bokser, zvao se Princ. Jedan od najtužnijih dana je bio taj kada je uginuo."

MALI HULIGAN

"Roditelji su imali puno stresova sa mnom jer sam bila nestašna. Ne neposlušna, već nestašna. Bila sam poslušno dete, ali i tvrdoglava i uporna. Nije bilo razlike da li sam se vraćala sa pravljenja kućice na drvetu ili sa nekog sporta, redovno sam bila izgrebana i izubijana sa ožiljcima. Prosto ne mogu da zamislim svoj život ni tada, ni sada, bez sporta. U vrtiću sam igrala fudbal sa dečacima i redovno bila izranjavana po kolenima i laktovima. Znalo se da ću juriti za loptom."

FUDBAL

"Bila sam najbolji strelac fudbalskog prvenstva osnovnih škola Beograda. Dobila sam tada dve ponude da napustim rukomet i predjem na fudbal. Mama nije nikako htela da se složi sa činjenicom da joj ćerka igra fudbal. Jako sam joj zahvalna na tome(osmeh)."

NAJLEPŠA SPORTISTKINJA SRBIJE

Čitaoci dnevnog sportskog lista "Sport" u tradicionalnom izboru 2009.godine izabrali su Andreu za najlepšu sportistkinju Srbije. Najlepši sportista iste godine, bio je rvač Radomir Petković

UPORNOST

"Ono što me zanima, radim do kraja. Sve što sam želela, morala sam da imam i dobijala sam. Iz generacije u kojoj sam trenirala, nema nijedne profesionalne rukometašica, tako da zaključak može da bude - upornost se isplati."

ANDREA PRE I POSLE ČETIRI GODINE U LJUBLJANI

"To je ista Andrea kojoj rukomet i dalje u najvećem delu predstavlja zabavu. Zrelija i svesna koliko obaveza nosi igranje u profesionalnom klubu. Naučena da sama mora da uči da izrži i istraje pod odredjenim pritiskom. Bilo je jako teško pronaći ritam u prvoj godini. Mislim da sam izabrala pravu sredinu za rukometno sazrevanje. Imam iste prijatelje kao pre odlaska, nema nikakve posebne razlike. I dalje sam na terenu ono dete koje voli da se igra."

UZOR

"Jedan od omiljenih sportista mi je bio Majkl Džordan. Uživala sam gledajući ga. Egzibicija je nešto što me uvek pokretalo i činilo srećnom. Mislim da je on tih godina prednjačio. Učinio je sport zanimljivijim, bio je magnet za publiku."

UGOSTITELJSTO

"Volim ugostiteljstvo. Studiram Fakultet za turizam i hotelijerstvo jer me stvarno to privlači. Možda i zato što mi je deda bio vlasnik najveće kafane u selu, pa mi ugostiteljstvo teče venama(osmeh), ali želja mi je da imam neko svoje mirno mesto jednog dana. Obaveze sam uspevala da uskladim uglavnom zbog ogromnog razumevanja od strane kluba sa jedne, i od strane fakulteta, sa druge strane. Generalno je teško, ali nije nemoguće, ali prvenstveno treba pronaći ljude koji su spremni da izadju u susret sportistima, ne u pogledu kriterijuma, već u pogledu termina ispita."

ŠTA KAŽU DRUGARICE? (Irena, Sonja i Peka)

"Velika količina energije satkana je u jednom dobrom i iskrenom prijatelju. Ove dve bi sada pisale koliko je vole, ali ništa od toga dok ne izgradimo žičaru u Jajincima :) Andrea će ići samo napred, a mi ćemo i dalje ostati glasnije od svih onih “profesionalnih” navijača :)"

Youtube video

Citati

San svakog sportiste je da u toku svoje karijere osvoji odličja, koja će svedočiti o vremenu u kome se trenirajući, puno radilo, znojilo, odricalo i pre svega radovalo. Nadam se da će takvih radosnih trenutaka biti i u mojoj sportskoj karijeri.